Smrt na recept

Stotine miliona Ijudi svake godine upotrebljavaju stotine milijardi pilula i ampula i omogućavaju farmaceutskim kompanijama stotine milijardi dolara prihoda. Mi vjerujemo da taj novac ide na to da bi nas izliječili, i pronašli još savršenija sredstva. Mi čak ni ne pomišIjamo da to možda nije tako. Možda smo svi mi Ijudi upali u zavisnost od biznisa koji ne postoji zbog toga da nas izliječi, već zato da nam proda što više Ijekova.Mi vjerujemo da medicina ne stoji u mjestu: "Farmaceutske kompanije postojano smišIjaju nova sredstva kako bi nas učinili zdravijim. ". Samo mali broj stručnjaka ovog tržišta su uvjereni stvarnih novih Ijekova je veoma malo. I većina njih nije proizvedena da bi nas izliječili već zato da bi ih upotrebljavali cio život.
IZVOR: bebamur.com

Rak je sada izlječiv (CANCER IS CURABLE NOW, 2011)

CANCER IS CURABLE NOW prikuplja na jednom mjestu znanje više od 30 međunarodnih holističkih stručnjaka koji su strasno radili na polju alternative raka - liječnika, znanstvenika, istraživača i pisaca iz cijelog svijeta.

Naučnici koji su upokojili GM vampira

Profesor Žil Erik Seralni je sa svojim timom znanstvenika sa francuskog sveučilišta Kaen (Caen) uradio studiju koja je svojim šokantnim pokazateljima o smrtonosnim efektima Monsantovog kukuruza NK603 i Monsantovog herbicida raundap, odjeknula kao znanstvena termonuklearna bomba. Studija objavljena rujna 2012.godine u uglednom časopisu Food and Chemical Toxicolog, pokazala je da Monsantov kukuruz NK603, kao i najkorišteniji herbicid raundap, korišteni nezavisno ili združeno, izazivaju tumore, poremećaje autoimunog sustava, hormona i čitav niz drugih poremećaja koji dovode do prerane smrti štakora hranjenih "frankenštajn hranom", kako glasi naziv koji je sjemenu uništenja nadjenula britanska štampa. Tim profesora Seralinija, prvi je i to u najvećoj tajnosti, kako bi izbjegao pritiske, sproveo dvogodišnje istraživanje na skupini od preko 200 štakora. istraživanje je koštalo 3, 2 milijuna eura i poslije rezultata ovog istraživanja ..

SODA BIKARBONA protiv RAKA !DR SIMONCINI

Istina se mora znati. Video zabranjivan i brisan na desetine puta. Dr. Tulio Simoncini je izlijecio na stotine pacijenata i nikada nijedan nije umro,veoma uspjesno izlijecio i svoje kolege doktore.

Gersonovo čudo (The Gerson Miracle - 2004)

Fascinantna istinita priča o naučniku Maks Gersonu i terapiji koja je spasila živote mnogih ljudi obolelih od raka i drugih hroničnih bolesti. Gersonova terapija je zabranjena i neprihvatljiva od strane medicinskih institucija i farmaceutske industrije, iako je izlečila preko 99% slučajeva koji su smatrani neizlečivim od strane njihovih doktora. Desetine hiljada pacijenata izlečenih od raznih bolesti dokazuje da je Gersonova terapija uspešna i primenjiva. Maks Gerson ukazuje na povezanost čoveka i prirode, kao i našu nemarnost prema zagađenju životne sredine, čime smatra osnovnim uzrokom svih bolesti. Iako otrovan od strane njegovog pomoćnika, Maks Gerson je uspeo da sačuva svoj rukopis i svoje istraživanje i da to prenese svojoj unuci Šarlot, koja do danas uspešno leči ljude širom sveta i bori se da ova terapija svima bude dostupna.

 

Karakter i bolesti. Ko će koga pobijediti?

Od kad postoji čovječanstvo ono se bori sa svojim opasnim neprijateljem, bolešću. Kraj tog rata još uvijek se ne vidi. 

U svim vremenima naučni su tražili uzrok smrtnosnog oboljenja i načine borbe s njim, ali uglavnom uzaludno, i odjednom senzacija: Na kalifornijskom Univerzitetu Berkliju, sproveden je neobičan eksperiment. Ispitivano je 15.000 pacijenata i otkriveno da istorije mnogih bolesti sliče kao blizanci. Skoro svakog od tih 15.000 Ijudi nekada je neko jako uvrijedio i svako od njih ne može to da oprosti i stalno vrti staru traku povređujući svoju ranu. Naučnici su zaključili da je opsesivna preokupacija na uvrede pokrenula proces bolesti.
 
Duševno i fizičko zdravlje su tijesno povezani i često predispozicija čovjeka za jedne ili druge bolesti zavisi od toga kakav je njegov temperament, način života, navike. Kakav je karakter takve su i bolesti i svaka bolest liči na samog čovjeka. Tijelo je samo ogledalo koje odražava naše nevidljive misli i osjećanja. 

 Kako se negativne emocije pretvaraju u fizičku bolest? Naučnici su uspjeli da opišu taj proces. Stvarno se krvni sudovi u slučaju depresije sužavaju. Kiseonik i hranljive materije koje su neophodne organizmu ne dolaze do određenih organa, i do za nas tako važnog nervnog i imunog sistema. Imuni sistem stalno potiskuje čelije raka koje se nalaze i žive u svakom Ijudskom organizmu, one se stalno potiskuju zato se ne razmnožavaju. Imuni sistem ih drži u pasivnom stanju do određene granice dok razmnožavanje ne počne takvim ritmom, da ga je gotovo nemoguće zadržati. U tom slučaju govorimo da je čovjek bolestan od raka.

 Koncentracija na uvrede, nije jedina karakterna crta koja slično rđi može da zahvati i dovede do bolesti čak i najjači organizam. Psihijatar Petar Ganuškin još je početkom prošlog vijeka primijetio da je često kod njegovih pacijenata, kod Ijudi sa psihičkim bolestima, preovladavala neka karakterna crta. On je napravio spisak patoloških psihotipova kojim odgovara ne samo svoj niz specifičnih karakternih crta, već i svoj niz bolesti. Potom su njegovu klasifikaciju počeli koristiti i za obične Ijude.

Teorija o povezanosti konkretnog psihotipa sa konkretnom bolešću, još uvijek je samo teorija Ali ako je karakter stvarno povezan sa zdravljem to je veoma korisno medicini. Jer se bolest u tom slučaju može predvidjeti. Naravno, slična dijagnostika je još uvijek eksperiment. U stvarnosti je niko ne sprovodi. Tačnost te dijagnostike je takođe pod znakom pitanja. Međutim ne treba ni tvrditi da su slična predviđanja profanacija. 

Možda direktne zavisnost između karakternih crta i konkretne bolesti nema, ali to da su psiha i zdravlje povezani potvrđuju i drugi pored psihologije i nauke,  ti koji se neposredno bave fizičkim zdravljem Ijudi - Ijekari. 

 Povezanost duše i tijela Ijekar refleksoterapeut Jurij Kac izučava mnogo godina. Prema njegovoj teoriji koju je pozajmio od drevnih kineskih Ijekara čovjekovo tijelo je prožeto sa 12 kanala - meridijana. Svaki od njih je povezan sa određenim unutrašnjim organom. Negativne emocije, stresovi mogu da zatvore kanale i dovedu do obolijevanja tih organa. Na primjer takva emocija kao gnjev direktno utiče na rad srca. 
 
Kod Ijudi koji su pesimisti, koji su duhovno slabi i kod tih koji su skloni takvim ubistvenim emocijama kao što su: uninije, tuga, to dovodi do narušavanja rada svih funkcionalnih sistema i uopšte do obolijevanja i fatalnog kraja. 

 Ljekari su odavno primijetili da je želudac tijesno povezan sa emocionalnom sverom. Ako čovjek ima probleme, ako doživljava jaki stres to se često odražava na organe za varenje. Jake emocije ne utiču samo na želudac istraživači su primijetili i druge zakonitosti što im je omogućilo da izdvoje nekolike rizične grupe gdje su ušli na primjer kukavice i bijesni Ijudi. 

 Kod kukavce ako je vjerovati istraživanju problematični organi su bubrezi i mokraćna bešika. Ako se čovjek strahuje od svakog šuškanja i boji se za sopstveno tijelo to još u djetinjstvu u trenutku silnog straha može dovesti do enureze. 

Ako je čovjek zloban, svakog prezire, svakog mrzi, na kraju krajeva on obolijeva. Zato što je takav karakter povezan sa određenim organima, a ti organi su jetra i želudac. 

 To da su bolesti usko povezane sa Ijudskom psihom, da su direktna posledica načina života, navika, mentaliteta Ijekari danas i ne sumnjaju. Međutim mehanizam transformacije konkretnih emocija i doživljaja u konkretnu bolest je veoma složen. 
 
Termin "psihosomatske bolesti" prvi put je upotrijebio u nauci njemački psihijatar Johan Hajnrot (Johann Heinroth) 1818. godine. "Psiho" u prevodu sa grčkog to je duša, "soma" tijelo. Kao što proizilazi iz naziva psihosomatskim se zovu bolesti čiji uzroci nijesu infekcije i mikrobi već čovjekovi psihički problemi. Dijabetes, bronhijalna asma, ishemijska bolest srca, hipertenzija, čir na želudcu, alergija, to je samo mali spisak bolesti koje pri ispitivanju mogu se pokazati psihosomatske. Čovjek ne simulira on je zaista bolestan. Međutim, bolest je u suštini isprovocirana duševnim potresima u njegovom životu. Nekom tugom, tragedijom ili produženim stresom. 

 Zašto u jednom slučaju negativne emocije se pretvaraju u dijabetes a u drugom u čir? Jedan od prvih koji se zamislio nad tim je poznati psihoanalitičar Sigmund Frojd. Po njegovoj koncepciji duševnu čovjekovu bol prima na sebe taj organ sa kim su bila povezana ta iskustva. Tako ako recimo čovjek iznenada oslijepi, znači da podsvijesno neće da vidi ovaj svijet. Poznati Ijekar Franc Aleksandar psihosomatske bolesti je objasnio drugačije: "Potpuno zdravih Ijudi kao što je poznato nema. Kod nekog nevalja srce, kod nekog su slaba pluća. Naime, ti problematični organi prvi stradaju, bez obzira kakva je iskustva čovjek imao. Po principu: Gdje je tanko tu se kida."

 Ko je od Ijekara u pravu Frojd ili Franc Aleksandar može se sporiti? No, u postojanje psihosomatskih bolesti, niko ne sumnja. Psihosomatika je zvanično priznata od strane naučne zajednice, opisana u brojnim monografijama. 

 Ako je okidač za psihosomatske bolesti po pravilu stres to u hroničnu formu ona prelazi iz razloga koristi od bolesti. Po riječima se čini da čovjek ne želi da je bolestan, a podsvijesno teži tome da bolest ostane. Najčešće korist od bolesti koriste Ijudi slabe volje, bez karaktera. Bolest za njih postaje štit kojim se štite od životnih problema i nedaća. Koristeći bolest za dobijanje materijalnih i sličnih koristi naravno da je veoma ugodno. Međutim psihosomatske bolesti su opasne zato što vremenom postaju karakterna crta. Tako čvrsto strastaju sa čovjekom da se kasnije uz veliki napor i želju teško može njih osloboditi. 

 Psihosomatske bolesti se veoma teško liječe, uobičajeni metode ovdje prosto ne rade. Da bi se razumjeli uzroci bolesti, ponekad je potrebno shvatiti šta je u čovjekovoj duši. Proniknut u njegove tajne želje i misli, bez toga ništa se ne može. 
 
Ako se prihvati mišIjenje da su bolesti prouzvod našeg karaktera, tada se i spasenje nalazi u samom čovjeku, u njegovom karakteru. 

 Priče o tome kako je čovjek bio ozbiljno bolesan - smrtno, a onda odjednom misteriozno ozdravio, čuo je vjerovatno svako. Sve te priče objedinjuje jedno da bi se izbavio od bolesti čovjek nije sjedio skrštenih ruka već radio na sebi, a glavno nije padao u depresiju, uninije već usmjeravao sebe na pozitivno i to ne slučajno. Bilo koje negativne emocije koje se nakupljaju unutra i nemaju oduška, oni naravno podrivaju organizam. Bolestan čovjek sam sebe u grob ubaca i sam sebe iz groba vadi. Ljekarima psiholozima je dobro poznato: čvrst i jak karakter je stvarno strašno oružje u borbi sa bolešću. Snagom volje se može pobijediti najneizlečivija bolest, a slaba volja naprotiv može se ispostaviti fatalna čak i za relativno laku bolest.

 Mijenjati karakter, prevazići Ijenost, apatiju, povjerovati u sebe, preispitati svoje navike u odnosu na život, naravno da je teško. Ali psiholozi su uvjereni da je ponekad to jedina šansa za izlečenje. Ako čovjek ima neke ciljeve u životu ako radi nečega živi, on preživljava praktično uprkos svemu.

Navikli smo da se odnosimo prema bolesti sa strahom, kao prema nečemu neprijatnom i opasnom, to niko i ne spori. Bolest je uvijek bolna, uvijek je to stradanje, međutim vjernici znaju da se bolesti ne šalju čovjeku samo tako, one su povod da se zamisli o životu i možda u njemu nešto promijeni. 

Ako uklanjamo simptome pomoću Ijekova, ostaju iste karakterne crte isti mentalitet, isti način života, i bolest ponovo dobija snagu. Ako se ne mijenja čovjekov život, ako se ne mijenja sistem vrijednosti, ako se ne mijenja ličnost tada bolest ne nestaje. To je činjenica. 

 Ako je bolest stvarno povezana sa karakterom na paradoksalan način to nije samo nevolja već i blago. Ona omogućava čovjeku da promijeni sebe, svoj karakter da postane bolji, jači.

A ko zna, možda se u tome i krije prava svrha bolesti.

(iz filma " Karakter i bolesti. Ko će koga pobijediti?")

Prevod i obrada: Beba Mur
https://www.youtube.com/watch?v=uguzf_thd3Q

 

 

Šećer - Gorka Istina (Sugar - The Bitter Truth)

Predavanje profesora Roberta H. Lustiga sa kalifornijskog univerziteta o štetnosti industrijski dobijene fruktoze za ljudski organizam. Fruktoza se lako proizvodi, jeftina je, slatka i danas je ima svuda, od lijekova do hljeba. Danas je dokazano da je fruktoza jedan od glavnih krivaca za gojaznost i mnoge savremene bolesti kao što su povišen krvni pritisak, srčane bolesti, dijabetes, oboljenja krvnih sudova i nervnog sistema, mentalni poremećaji, depresija, povećana kiselost organizma, slaba otpornost na bakterije i gljivice i mnoge druge...

Aspartam - SLATKI OTROV (Aspartame - Sweet Misery A Poisoned World)

Aspartam, vještaćki šećer izaziva veoma ozbiljne simptome, od gubitka pamćenja pa do tumora na mozgu. Iako odobren od američkog Zavoda za Zaštitu Zdravlja (US FDA) kao bezbjedan dodatak za hranu, aspartam je jedna od najopasnijih supstanci kojoj su ljudi ikada bili izloženi.

Aspartame je tehničko ime za vještački šećer koji je takođe poznat pod fabričkim imenima - NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, hemičar G.D. Searle kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.

Zaustavite Monsanto od trovanja Havaja: Hemijsko oružje genetskog inženjeringa

Preko 20 godina, Havaji su svjetski centar za otvoreno testiranje GMO (genetski modifikovanih organizama), uključujući farmaceutske usjeve.

 

Preko 5000 eksperimentalnih testova izveli su Monsanto, Dow, Dupont/Pioneer, Syngenta i BASF.

Oni su hemikalijama svakodnevno zasipali  većinu vrednog zemljišta.

 

Na ruku im ide izuzimanje od poreza, i značajne veze sa zemljoposednicima, pravnicima i političarima.

Procjenjuje se da GMO kompanije poseduju ili iznajmljuju 160 do 240 kvadratnih kilometara zemlje koja se prska sa preko 70 različitih hemikalija.

 

Genetski rulet (Genetic Roulette)

"Niko nema pravo igrati rulet sa genetskim integritetom života na Zemlji!

Javnost veruje da je genetski inženjering egzaktna nauka. U stvari, to je nagadjanje na mikroskopskom nivou.

(Taj) Proces ubacivanja i kloniranje stvara veliku kolateralnu štetu.
Može doći do na stotine ili hiljade mutacija u DNK i isto toliko gena može promeniti svoje nivoe izražavanja u biljci koja normalno funkcioniše.

Smrtonosna prašina

Dokumentarni film koji se bavi posljedicama upotrebe osiromašenog uranijuma u NATO kampanjama širom svijeta. Ovaj film je jednom prikazan na njemačkom govornom području, nakon čega je zabranjen a njegov autor Frider Wagner i dalje trpi posljedice zbog njegove hrabrosti da se bavi ovim pitanjem.

Kulturalni imperijalizam (Cultural Imperialism)

Zašto se postotak zaraze znatnije ne smanji, iako se milijarde dolara investiraju u prevenciju AIDS-a? Dr. Edward Green, ravnatelj programa istraživanja prevencije AIDS-a na Harvardu, pokušao je odgovoriti na to pitanje, a međunarodnoj se zajednici nije svidjelo što je otkrio. POGLEDAJTE U DOKUMENTARCU ZAŠTO IM SE NIJE SVIDJELO

Okus bačene hrane (Taste the Waste)

Jeste li znali da na putu od proizvođača s farmi do našeg stola pola hrane završi na otpadu? Većina i prije nego stigne do potrošača. Na primjer, svaka druga glavica salate ili krumpira. Zašto se toliko tražena hrana uništava? Odgovor daju zaposlenici supermarketa, njihovi direktori, pekari, inspektori, poljoprivrednici, ministri i EU birokrati. I kako to bacanje ima utjecaj na zagađenost, porast cijena hrane, glad, siromasne zemlje,...

Mi prehranjujemo svijet (We feed the world, 2005)

Svaki dan u Beču količina neprodanog kruha poslana natrag u odlagalište je dovoljna za opskrbu dugog po veličini grada u Austriji, Gratza. Oko 350.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, prije svega u Latinskoj Americi, odvojeno je za uzgoj soje za prehranu austrijske stoke, dok je jedna četvrtina tog stanovništa umire od izgladnjelosti. Svaki stanovnik Europe godišnje pojede deset kilograma povrća iz umjetno navodnjavanih staklenika iz južne Španjolske, kao rezultat nestašice vode.

U dokumentarnom filmu “We feed world – Mi prehranjujemo svijet”, austrijski redatelj Erwin Wagenhofer prati porijeklo hrane koju jedemo. Njegovo putovanje odvelo ga je u zemlje kao što su Francuska, Španjolska, Rumunjska, Švicarska, Brazil i sve natrag do Austrije. Kroz film intervjuira Jeana Zieglera, UN-ovog specijalnog izvjestitelja o pravima za hranu.

Super veliki Ja (Super Size Me, 2004)

Zaintrigiran činjenicom da su Amerikanci najdeblji narod na svijetu, te da je čak 60% odraslih Amerikanaca predebelo, u veljači 2003. tada 32-godišnji Spurlock odlučio se podvrgnuti neobičnom eksperimentu. Privučen podatkom da se velik broj Amerikanaca svakodnevno hrani isključivo u McDonaldsovim restoranima brze prehrane, gdje konzumiraju i do tri obilna i visokokalorična obroka, Morgan je odlučio na mjesec dana postati "pravim Amerikancem".